CLOSE

O psihoterapiji

Postoje brojne definicije psihoterapije. Jedna od obuhvatnijih je ona Lewisa Wolberga koja kaže da je psihoterapija liječenje/tretman problema emocionalne prirode psihološkim putem, u kojemu educirana osoba namjerno uspostavlja profesionalni odnos s pacijentom s ciljem uklanjanja, modificiranja ili ublaživanja intenziteta postojećih simptoma te promjene poremećenih shema ponašanja, kao i poticanja pozitivnog rasta i razvoja ličnosti.

U psihoterapiji uvijek je naglasak na odnosu između pacijenta I terapeuta.

Psihoterapija ne može promijeniti vanjski svijet, ali može povećati pacijentovo prihvaćanje samoga sebe, potaknuti ga na promjene u životu i pomoći mu da se bolje nosi s okolinom.

Ovisno o tome tko je uključen u psihoterapiju razlikujemo individualnu i grupnu psihoterapiju, psihoterapiju parova i obiteljsku psihoterapiju.

Postoje brojne psihoanalitičke škole i pravci i često se u tome nije lako snaći. U 80-tim godinama 20. stoljeća pobrojali su ih više od 250, a u 21. stoljeću čak više od 1000.

Psihoterapije prema specifičnosti psihoterapijskog pravca možemo podijeliti na: psihoanalitičko-psihodinamsku školu, bihevioralno-kognitivnu školu, humanističko egzistencijalnu školu i integrativne psihoterapije.

Neke od poznatijih i značajnijih psihoterapijskih škola su:

    • -Psihoanaliza
    • -Psihoanalitička psihoterapija
    • -Grupna analiza/psihoterapija
    • -Kognitivno-bihevioralna terapija
    • -Geštalt psihoterapija
    • -Integrativna psihoterapija
    • -Egzistencijalna psihoterapija
    • -Transakcijska analiza
    • -Sistemska analiza
    • -Realitetna terapija
    • -NLP – Neurolingvistička psihoterapija

U psihoanalitičko-psihodinamsku školu spadaju primjerice psihoanaliza, psihoanalitička psihoterapija i grupna analiza, dok bi geštalt, egzistencijalna psihoterapija, realitetna psihoterapija i transakcijska analiza spadale u humanističko egzistencijalnu školu.

U dinamskim psihoterapijama (sinonimi su psihodinamske, ekspresivne,analitičke psihoterapije) naglasak je na nesvjesnom i na konfliktima, a temelje se na slobodnim asocijacijama. Važniji fenomeni koji su prepoznati i opisani još u počecima razvoja psihodinamskih psihoterapija (tijekom razvoja psihoanalize) su transfer i kontratransfer. a odnose se na pacijentovo i terapeutovoemocinalno doživljavanje njihovog odnosa i terapije.

Kognitivno bihevioralna terapija proizlazi iz kognitivnih i bihevioralnih psiholoških modela, a naglasak je na stjecanju psiholoških i praktičnih vještina. Primjenjuju se tehnike prepoznavanja kognitivnih distorzija, automatske misli, maladaptivnih obrazaca, a fokus je usmjeren na na određeni problem.

Sistemska obiteljska terapija je skup psihoterapijskih intervencija koje su usmjerene na obitelj kao cjelinu, u kojoj se kroz razumijevanje specifičnih promjena individualnog i obiteljskog funkcioniranja nastoje postići promjene u strukturi i patološkim obrascima unutar obitelji.

U bolničkim uvjetima obično primjenjujemo grupnu psihoterapiju, kognitnivno bihevioralnu terapiju kroz grupne radionice i sistemsku obiteljsku psihoterapiju.

Psihodinamska edukacija pomaže nam općenito u svakodnevnom radu u razumijevanju svakog pojedinog pacijenata i njegovih simptoma, ali i u razumijevanju cjelokupne dinamike odnosa u bolničkom okruženju.

Svaka psihoterapijska škola ima organizirani sustav edukacije koja traje godinama i gotovo redovito podrazumijeva vlastitu terapiju uz supervizirani rad s pacijenitma i pohađanje teorijske nastave.