“Planiranje zdravstvene njege” – tečaj III kategorije
U srijedu 18.11.2015. godine u predavaonici novog objekta (III kat), održavati će se tečaj III kategorije za medicinske sestre/tehničare na temu : “Planiranje zdravstvene njege“.
Predavači:
Kristina Bosak, dipl.med.techn.
Canjuga Robert, dipl. med techn.
Francetić Kufrin Anica, dipl.med.techn.
Kamerman Nenad, dipl. med techn
Pavlović Irena, mag.med.techn.
Topolić Iris, bacc.med.tech
Voditelj tečaja:
Canjuga Robert, dipl.med.techn
Proces zdravstvene njege predstavlja sistem međusobno povezanih i zavisnih koraka u rješavanju zdravstvenih problema bolesnika, a baziran je na timskom radu i praćenju kvaliteta njege. Kroz planiranje i proces zdravstvene njege ostvaruje se pozitivna interakcija između medicinske sestre i pacijenta.
Prva faza procesa zdravstvene njege (utvrđivanje potreba za zdravstvenom njegom) je faza dijagnosticiranja, odnosno otkrivanja problema, dok su ostale faze usmjerene njegovom ublažavanju ili potpunom uklanjanju. Rješavanje problema počinje planiranjem zdravstvene njege koja obuvača utvrđivanje prioriteta, definiranje ciljeva, planiranje intervencija te izradu planova zdravstvene njege. Planiranje zdravstvene njege predstavlja niz kreativnih, organiziranih aktivnosti koje će se provesti u cilju poboljšanja zdravstvenog stanja pacijenta. Planiranjem zdravstvene njege treba dobiti slijedeće podatke : koje su potrebe pacijenta, što su željeni ciljevi njege ( kratkoročni i dugoročni), koju vrstu sestrinske njege treba pružiti da bi se zadovoljile potrebe, kakva zdravstvena njega je već bila pružena, kako pacijent napreduje prema željenim ciljevima.
Osnovni ciljevi tečaja su upoznati polaznike sa procesom sestrinske skrbi kao osnovnim modelom u zbrinjavanju pacijenta i njegovih potreba. Upoznati polaznike sa sestrinskim dijagnozama i sestrinsko medicinskim problemima. Stečena znanja trebaju omogućiti polaznicima razumijevanje načela rada te potreba pacijenta, te pružiti osnove na kojima će se razvijati daljnja znanja i vještine u sestrinskoj praksi.
Zašto planirati zdravstvenu njegu, svrha? (Kristina Bosak)
Definicija zdravstvene njege nastala je iz potrebe da se što preciznije definira područje rada medicinske sestre a time i način obrazovanja medicinskih sestara.
Jedno od prvih objašnjenja zdravstvene njege krajem prošlog stoljeća daje F. Nightingale, u čemu stavlja naglasak na utjecaj okolinskih činitelja na zdravlje te također na samo izlječenje osobe. Kasnije su se razvile mnoge teorije koje proširuju njeno shvaćanje zdravstvene njege,a teoretsku osnovu nalaze u prirodnim,humanističkim i društvenim znanostima. Medicinske sestre su jedini profil zdravstvenih djelatnika osposobljen za zdravstvenu njegu i prema tome samostalne na tome području . Pod pojmom kompetentncije medicinske sestre se podrazumijeva: da sve usluge iz područja zdravstvene skrbi moraju biti usmjerene prema pacijentu, on je partner u procesu odlučivanja i provođenju zdravstvene njege. Plan svih aktivnosti medicinskih sestara je ostvarenje planiranog ishoda kod pacijenta i sprječavanje mogućih neočekivanih neželjenih događaja. Kontinuirano usavršavanje teorijskog i praktičnog znanja, te stvaranjem uvjeta za kritičke profesionalne prosudbe. Medicinska sestra uvijek treba provoditi svoje aktivnosti u skladu sa stručnim i profesionalnim zahtjevima, bez obzira na politiku ili različite zahtjeve radne okoline.
Planiranom zdravstvenom njegom dobivamo :individualnu, kontinuiranu i kvalitetnu zdravstvenu njegu,dobru komunikaciju, koordinaciju, aktivnih članova zdravstvenog tima , kritički osvrt na sestrinsku praksu ,mogućnost istraživanja i unapređenja sestrinske prakse te vidljivost sestrinskog rada na temelju ovih faktora se može temeljiti i individualna odgovornost.
Budući da je Sestrinska dokumentacija temelj u sestrinstvu te veza između utvrđivanja potreba za zdravstvenom njegom, planiranja pružanja i evaluacija pružene zdravstvene njege važna je trajna edukacija medicinskih sestara i tehničara iz tog područja .
Sestrinska dokumentacija osigurava cjelovit skup podataka o pacijentovim potrebama, ciljevima sestrinske skrbi, intervencijama, napretku i rezultatima skrbi. Važno je da postoji kronološki pregled skrbi i postignutih rezultata osigurava trajno praćenje stanja pacijenta te omogućava medicinskim sestrama da udovolje sve većim očekivanjima i zahtjevima koji se pred njih stavljaju i da se na taj način olakša komunikacija među članovima tima.
Proces zdravstvene njege (Anica Francetić Kufrin)
U obrazovanju medicinskih sestara proces zdravstvene njege bio je prisutan mnogo prije nego se taj naziv pojavio i bio teoretski obrađen.
Termin „proces zdravstvene njege „ počinje se koristiti u američkoj literaturi pedesetih godina a u Hrvatskoj osamdesetih ,a označava pristup u otkrivanju i rješavanju pacijentovih problema iz područja zdravstvene njege.
Yura, H. I Walsh, M. (1983.) definiraju proces zdravstvene njege kao “unaprijed određen niz aktivnosti usmjerenih ispunjavanju svrhe zdravstvene njege svrhe – održavanju zdravlja pojedinca ili ako je ono narušeno, osiguravanju one količine i kakvoće zdravstvene njege koju njegovo stanje zahtijeva da bi ozdravio. Ako se zdravlje ne može vratiti, primjena procesa zdravstvene njege mora doprinijeti postizanju na najviše moguće kakvoće života što je duže moguće”.
Faze procesa zdravstvene njege su utvrđivanje potreba za zdravstvenom njegom , planiranje zdravstvene njege ,provođenje zdravstvene njege , evaluacija zdravstvene njege.
Proces zdravstvene njege predstavlja sistem međusobno povezanih koraka u rješavanju zdravstvenih problema bolesnika, a baziran je na timskom radu i praćenju kvaliteta njege. Kroz proces zdravstvene njege ostvaruje se pozitivna interreakcija između medicinske sestre i pacijenta.
Važnost planiranje zdravstvene njege predstavlja niz kreativnih, organiziranih aktivnosti koje će se provesti u cilju poboljšanja zdravstvenog stanja pacijenta
Izrada modificiranih i standardiziranih planova zdravstvene njege (Irena Pavlović)
Plan zdravstvene njege je prikaz i sustavno bilježenje potreba za sestrinskom skrbi i podataka o pruženoj skrbi prema individualnim potrebama i osobitostima korisnika. Sadrži ID podatke korisnika, opis problema i potreba, očekivane ciljeve/rezultate zdravstvene njege planirane/provedene postupke te evaluaciju sestrinske skrbi. Plan zdravstvene njege izrađuje prvostupnica sestrinstva /dipl. med. sestra u suradnji s korisnikom i/ili njegovom obitelji.
Vrste planova zdravstvene njege :
- individualizirani – osiguravaju individualizirani pristup, ne sadrže suvišne podatke, potiče kreativnost medicinske sestre, ovisi o znanju i motiviranosti medicinske sestre. Prednost takvih planova je da osiguravaju maksimalnu zdravstvene njege ka bolesniku
- standardizirani – unaprijed izrađen plan (popis problema, ciljeva i intervencija) intervencija) prema medicinskoj dijagnozi. Nije prilagođen individualnim potrebama korisnika, mogućnostima timova za zdravstvenu njegu, problemi koji ne proizlaze iz medicinske dijagnoze nisu obuhvaćeni (okolinski uvjeti)
- modificirani standardizirani – sadrži prazne prostore za upisivanje specifičnih potreba,uzroka, ciljeva i intervencija.
Važnost primjene i implementacije planova zdravstvene njege (Irena Pavlović)
Plan zdravstvene njege jest dio pacijentove medicinske dokumentacije, te je pravno valjani dokument. U suvremenom informatičkom dobu vrijedi izreka „što nije zapisano ne postoji“. Primijenjeno na zdravstvenu njegu to znači da podatci i informacije o pacijentovom stanju, njegovim problemima te načinu i uspješnost i njihova rješavanja bivaju brzo zaboravljana i nedostupne ako nisu pohranjene na odgovarajućoj dokumentaciji. Pohranjeni podatci odražavaju se neposredno na kakvoću zdravstvene njege, a njihovom daljnjom obradom dobivaju se informacije koje čine dobru osnovu za unaprjeđenje kakvoće rada i razvoj zdravstvene njege.
Pokazatelji dobiveni obradom podataka mogu biti osnova za organizaciju rada medicinskih sestara, planiranje njihove trajne izobrazbe, izradu nastavnih planova za redovno obrazovanje medicinskih sestara i izradu standarda i normativa.
Sestrinske dijagnoze u procesu zdravstvene njege (Iris Topolić)
Sestrinske dijagnoze nam omogućavaju definiranje područja zdravstvene njege, definiranje sestrinske prakse, razlikovanje zdravstvene njege od medicine. U stručnoj literaturi iz područja zdravstvene njege koriste se dva termina, a to su PROBLEM i DIJAGNOZA. Problem u procesu zdravstvene njege je svako stanje ili situacija u kojoj pacijent treba pomoć pri očuvanju i ponovnom uspostavljanju zdravlja te mirnom umiranju. (Becknell i Smith 1975). Dijagnozu u procesu zdravstvene njege pojedini autori definiraju na više načina. Sestrinska dijagnoza je aktualan ili potencijalni zdravstveni problem koji su medicinske sestre s obzirom na njihovu edukaciju i iskustvo sposobne i ovlaštene tretirati (M. Gordon 1982.). Sestrinska dijagnoza pruža osnovu za odabir sestrinskih intervencija usmjerenih postizanju ciljeva za koje su medicinske sestre odgovorne ( NANDA, 1994.). Sestrinske dijagnoze iz zdravstvene njege potrebne su medicinskim sestrama jer definiraju sestrinsku praksu (sadržaje rada), potiču dokumentiranje zdravstvene njege, a samim time olakšavaju komunikaciju.
U procesu zdravstvene njege sestrinske dijagnoze razlikuju se po načinu formuliranja, vrsti podataka na osnovu kojih se dijagnosticiraju te na planirane ciljeve i intervencije. Aktualne sestrinske dijagnoze opisuju problem koji je prisutan, za razliku od potencijalnih (visoko rizičnih) koje opisuju probleme koji nisu prisutni i koji će se razviti ukoliko izostanu mjere prevencije. Moguće ili vjerojatne sestrinske dijagnoze postavljaju se kada nema dovoljno podataka na osnovu kojih bi se sa sigurnošću može utvrditi potencijalni ili aktualni problem. Povoljne sestrinske dijagnoze koriste se u radu medicinskih sestara sa zdravom populacijom dok skupne sestrinske dijagnoze(sindromi) opisuju više sestrinskih dijagnoza koje su prisutne kod određenog stanja.
Osvrt na planove zdravstvene njege Psihijatrijske bolnice „Sveti Ivan“ (Robert Canjuga)
Provjera pravilnog ispunjavanja i vođenja obavezne sestrinske dokumentacije izvršena je u razdoblju od 17.07.2015. do 29.07.2015. Provjerom je obuhvaćeno 10 bolesnika od trenutnog broja bolesnika zatečenog na dan provjere na bolesničkom odjelu, 7 bolesnika na kroničnom liječenju i 3 bolesnika na akutnom liječenju, a bolesnici su odabrani slučajnim odabirom. Provjera je izvršena na svim radilištima bolnice na sveukupnom uzorku od 100 bolesnika. Provjera obuhvaća sve segmente sestrinske dokumentacije (podaci o pacijentu, anamneza, fizikalni pregled, dijagnoze, kategorizacija, trajno praćenje postupaka, vitalni znakovi, plan zdravstvene njege, provedeni postupci, MTD postupci, decursus, tekućine, procjena bola, dekubitus, rizični postupci, izviješće o incidentu, terapija, procjena mentalnog statusa, otpusno pismo zdravstvene njege).
Stupnjevanje: 1. Nije ispunjeno, 2.Ne zadovoljava, 3. Djelomično zadovoljava, 4. Umjereno zadovoljava, 5. U potpunosti zadovoljava, označava kvantitetu i kvalitetu ispunjenog sadržaja sestrinske dokumentacije pri čemu veći broj označava kvalitetniji i ispraniji zapis. Kriterij „1. Nije ispunjeno“, u procjeni dekubitusa, trajnom praćenju postupaka, rizičnih postupaka i izviješća o incidentu označava situaciju kada nema objektivnih kriterija za ispunjavanjem navedenih rubrika.
Rezultati konkretizirani za segment sestrinske dokumentacije „Planovi zdravstvene njege“:
U 80% analiziranih sestrinskih dokumentacija, planovi zdravstvene njege u potpunosti zadovoljavaju, u 3% slučajeva umjereno zadovoljavaju, a u 17 % slučajeva nisu evidentirani.
U situacijama kada je varijabla procijenjena „umjereno zadovoljava ili nije ispunjeno“, analizom anamneze, fizikalnog pregleda, kategorizacije i dostupnih procjena, utvrđeno je da je moguće postaviti još neke sestrinske dijagnoze. Naime, Braden skala za procjeni rizika za nastanak dekubitusa pokazuje visoki rizik, a izostaje dijagnoza, ili bodovi u procjeni rizika za pad ukazuju na povećan rizik za pad i ozljede, a izostaje dijagnoza visok rizik za pad i ozljede. Također procjena samostalnosti unutar kategorizacije ukazuju na mogućnost postavljanja SMBS dijagnoza.
Kategorizacija i plan zdravstvene njege (Iris Topolić)
O potrebi kategoriziranja pacijenata ovisno o količini zdravstvene njege koju je potrebno pružiti pacijentu, govorila je još i F. Nightingale, a ponovni naglasak i velika pozornost organiziranju i pružanju potrebne količine zdravstvene njege pacijentima pridaje se tijekom 50-tih i 60-tih godina dvadesetog stoljeća utvrđivanje težine stanja pojedinih pacijenata (kategoriziranje pacijenata) pruža brzi uvid u težinu stanja pacijenta na odjelu, a time ukazuje i na potrebe za zdravstvenom njegom koju je potrebno pružiti, odnosno broj medicinskih sestara koji je potreban za pružanje odgovarajuće zdravstvene njege. Kako bi bilo moguće kategorizirati pacijente, sukladno potrebama sestrinstva i zdravstva u Republici Hrvatskoj, ovisno o količini potrebne zdravstvene njege, potrebno je definirati kritične čimbenike.
Kritični čimbenici su indikatori koji predstavljaju aktivnosti koje najviše utječu na vrijeme utrošeno na pružanje zdravstvene njege. Odabir kritičnih čimbenika potrebnih za kategorizaciju pacijenata zasniva se na definiciji zdravstvene njege V. Henderson, koja definira ulogu medicinske sestre kao pružanje pomoći pacijentu pri zadovoljavanju četrnaest osnovnih ljudskih potreba, te definiciji zdravstvene njege D. Orem, koja se temelji na ideji samozbrinjavanja. Pri odabiru kritičnih čimbenika za kategorizaciju pacijenta ovisno o potrebama za zdravstvenom njegom, u obzir su uzeti terapijski i dijagnostički postupci. Kategorizacijom, pacijenti se razvrstavaju u četiri kategorije ovisno o potrebnoj pomoći za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, te ovisno o dijagnostičkim i terapijskim postupcima koji se kod pacijenta provode. O potrebnoj pomoći za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, te o pomoći pri dijagnostičkim i terapijskim postupcima, ovisi i količina zdravstvene njege koju medicinska sestra pruža, odnosno broj i kompleksnost intervencija koje ona pruža.
Radionica – Izrada planova zdravstvene njege ovisno o kategorizaciji pacijenata (Robert Canjuga)
Kako bi bilo moguće kategorizirati pacijente, sukladno potrebama sestrinstva i zdravstva u Republici Hrvatskoj, ovisno o količini potrebne zdravstvene njege, potrebno je definirati kritične čimbenike. Kritični čimbenici su indikatori koji predstavljaju aktivnosti koje najviše utječu na vrijeme utrošeno na pružanje zdravstvene njege. Odabir kritičnih čimbenika potrebnih za kategorizaciju pacijenata zasniva se na definiciji zdravstvene njege V. Henderson, koja definira ulogu medicinske sestre kao pružanje pomoći pacijentu pri zadovoljavanju četrnaest osnovnih ljudskih potreba, te definiciji zdravstvene njege D. Orem, koja se temelji na ideji samozbrinjavanja. Ovisno o pomoći medicinske sestre, Oremova razlikuje tri sustava: kompenzatorni, djelomično kompenzatorni, te suportivno edukacijski sustav. Pri odabiru kritičnih čimbenika za kategorizaciju pacijenta ovisno o potrebama za zdravstvenom njegom, u obzir su uzeti terapijski i dijagnostički postupci. Kategorizacijom, pacijenti se razvrstavaju u četiri kategorije ovisno o potrebnoj pomoći za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, te ovisno o dijagnostičkim i terapijskim postupcima koji se kod pacijenta provode. O potrebnoj pomoći za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, te o pomoći pri dijagnostičkim i terapijskim postupcima, ovisi i količina zdravstvene njege koju medicinska sestra pruža, odnosno broj i kompleksnost intervencija koje ona pruža. Kategorizacija pacijenata u četiri kategorije koristi se i u primarnoj zdravstvenoj djelatnosti.
Analizirajući podatke, medicinska sestra prepoznaje više problema. Procjenjuje njihovu važnost, ozbiljnost, težinu te donosi odluku o redoslijedu i hitnosti rješavanja na osnovi: pacijentove percepcija važnosti i težine problema (uvažavanje pacijentovog mišljenja), hijerarhije osnovnih ljudskih potreba, medicinskih spoznaja i mogućnosti rješavanja problema. Nakon utvrđivanja problema, postavlja se cilj – željeni ali realan ishod zdravstvene. Intervencijama unutar plana zdravstvene njege dajemo definiciju da su specifična aktivnost usmjerena ublažavanju ili rješavanju problema, odnosno ostvarenju cilja i odgovor su na pitanje što treba učiniti da se cilj postigne. Plan zdravstvene njege završava sa planiranom i sustavnom usporedbom pacijentovog aktualnog stanja i ponašanja u skladu sa planiranim ciljevima (evaluacija).
Radionicom će biti obuhvaćeni svi segmenti plana zdravstvene njege, sa svim koracima, na stvarnom prikazu slučaja. Polaznici radionice će analizom dostupnih podataka , a uz vođenje voditelja radionice moći prepoznati pojedine sestrinske dijagnoze i sudjelovati u izradi individualiziranog plana zdravstvene njege.
